Sex, laži i instagram

We Heart It
Pročitala sam nedavno kako je cura, nemajući love, otišla ujutro busom na more, ponijela tri badića, poslikala jedno 734 selfija na plaži (presvlačeći se u javnom wc-u) i vratila se kući navečer. Sve kako bi ekipa s instagrama mislila da je na moru deset dana. Prvo sam se nasmijala od srca, a onda malo zamislila. Sada kada su društvene mreže sastavni dio naših života (bez lažnog moraliziranja - glavna stavka i na odmoru mi je wifi) koliko točno lažemo? Kako to naši životi izgledaju na instagramu, i zašto slika u našoj glavi više odgovara toj virtualnoj nego onoj stvarnoj?

Jedna od mojih velikih mana je ta što sam u nekim stvarima beskrajno naivna. Što sama od sebe, što zbog kompleksnih obiteljskih situacija za vrijeme mog odrastanja, u potpunosti sam cijepljenja od laganja. Čak malo imam i fobiju od njega. Ne morate mi sad tu glumit dr. Housa, znam da svi lažu, naravno da lažem - ali kad se maknem od onog temeljnog 'tramvaj mi je pobjegao pred nosom, pas mi pojeo zadaću i super ti stoji ta haljina', ne znam lagati. Smatram to suvišnim i, iskreno, prelijena sam za to (kad sam kome šta rekla, ne daj bože). I zato se svaki put kao malo dijete šokiram time koliko ljudi peglaju svoje živote. Za facebook i instagram. Ok, neću se praviti da sam pala s Marsa, naravno da se tamo stavlja najbolje od našeg života. Ni u fotoalbum (kako retro!) ne slažeš slike kad si imao virozu ili kad ti je uginuo pas. S druge strane, kod nas se slikaju npr. sprovodi, ali o tom drugom zgodom. Slike s vjenčanja, krstitki, godišnjeg i ponekog putovanja i trebaju biti idilične. Svi su skockani i nasmijani, posebna je prigoda i takva je i slika.

Ali facebook nam je dao moć koju do tada nismo imali. Uvid u tuđe živote više nego obično. Koliko ljudi je obrisano s moje liste prijatelja samo zato što sam zaključila da su dosadni do zla boga i zadrti i glupi. Tko zna koliko je mene ljudi obrisalo iz istog razloga. Svaki put kad vidim album od 74 slike 'Mate je bio na prvom šišanju' i kojem je razlika na slikama samo isključivo Matin pogled u daljinu pa u mamu pa u frizerku, odmah stišćem delete. A do tada sam mislila da je dotična smipatična i samozatajna žena! I svi znamo da nas drugi gledaju. Jer i mi gledamo njih. I onda dolazi do eksplozije narcisoidnosti, pretjerivanja, ali i - forsiranje onoga prividnoga. Imam frendicu s kojom volim stalkat ljude na facebooku (Naravno, nitko od vas to ne radi. Ni ja isto. Odakle vam to?) i ona često spominje jednu pametnu frazu koja u većini slučajeva ispadne točna - 'što više forsiraju, imaju nešto za sakrit'. Primjera radi, cura rijetko stavlja slike na fejs, a muževe pogotovo, odjednom je fejs pun slika s romantičnog vikenda? Nevolje u braku. Do tad je lik bio aktivan stalno, sad se malo isključio jer mu je previše tog ispraznog života? Prevario je ženu vani i strahuje da će ga mala naći na fejsu. Osobno sam prisustvovala situacijama gdje mi poznanica plače na ramenu jer je probdjela noć i ne zna hoće li se rastati, muž ju optužuje za dizanje kredita, bacaju se stvari, djeca vrište i cijela idila koja ide iz toga. Sutradan je bila krizma njihovog kumčeta. Brzinom svjetlosti su promijenjene profilne slike, kao i cover  - njih četvero, smiju se bezbrižno bez ijedne brige na svijetu. Hrvatska obitelj na vrhuncu. Ali nezahvalno je tu procijeniti koliko se radi o 'varanju' stalkera, a koliko o tješenju sebe. Koliko su te slike tu da uvjere osobu koja ih stavlja - da je sve ok?

Instagram ekipa drugi je par opanaka. Ja sam ga zavoljela jer sam pronašla toliko zadovoljnih mama (uglavnom Skandinavki), simpatične djece, divnih interijera i - prekrasnih šalica kave kraj skupog laptopa. Baš me uveseljavao i svaki put kad bih dobila lajk bila sam oduševljena jer sam smatrala da su moje slike tako obične i loše naspram svih tih drugih koje se mogu naći. Uz to, nekako sam se osjećala slobodnije (iako je facebook zatvorena grupa, a instagram bi trebao biti otvorena) među svim tim strancima - facebook mi je bio prepun ljudi koji lajkaju jer smo si dobri. Bez kriterija. Jer i ja ću lajkat ružno bratićevo kumče, šta ću s njim. A kod instagrama sam imala osjećaj da je svaki lajk tu jer im se sviđa slika. Sviđa im se ono što nudim. I uopće nisam ovisna o lajkovima, da se razumijemo, ne znam odakle vam to.

Kako vrijeme prolazi, instagram je ipak sve zastupljeniji i kod nas i to je ok. Ali instagram, sa svojom jednom kvadratnom sličicom traži toliko angažmana - zahtijeva da stavljaš samo ono što smatraš natprosječnim. Boljim. Evo ti filter pa nek bude još ljepše. Jače boje. Veći kontrast. Bacite oko samo na celebrity profile (moji favoriti - Grubnić & Šuput, takve filtere majka ne može rodit). Pomisliš, koliko ljudi uistinu jede sushi bez da ga uslika? Ako nisi stavio fotku s mora, jesi li ti uopće bio na moru? Sama znam koliko puta sam otišla u ljepši birc sa prosječnom kavom - da je mogu fotkat. Nema mi većeg zadovoljstva (iako potpuno iracionalno ispraznog) nego kad dođem u Zagreb, sjednem u Velvet i checkiram se. I tješim se da bi u tome jednako uživala i da nema instagrama. Ali nisam sigurna da je to točno. Ako ništa drugo, vjerujem da me instagram čini boljom osobom; zbog njega tražim ljepše okružje, bolje interijere, finije kave. I nakon te jedne fotke, stvarno uživam u tom posebnom trenutku.

Problem nastaje kada se ti trenutci falsificiraju. Kad obučeš Sherri Hill haljinu, staviš dvadeset i šest heštegova, taggiraš službenu stranicu - a haljina nije tvoja i, ustvari, u njoj ne ideš nikamo. Kada tražiš ambijent za fotku, ali nakon fotke, ne uživaš u ambijentu. Problem je kada forsiraš nešto čega nema. Ima ta jedna naša blogerica koja me izluđuje svojim slikama s knjigom. Očito je zaključila da je tako super hipsterski pametna, pa će kad god stavlja slike sa kolačem i kavom i jošnečimkul, obavezno u kadru biti i knjiga. A takve postove stavlja često. Meni se čini da jadnu djevojku moraju boliti leđa od nosanja svih tih knjiga okolo po gradu jer svaki dan ne čitaš drugu knjigu. I da čitaš, nisu sve iz antikvarijata. I ako čitaš uglavnom A. Christie, a čitaš novu knjigu svaki dan, do sada si ih trebala sve pročitati barem tri puta. I to je pretjerivanje - tko će brže, više, jače. Nemojte. Pogotovo zato što se forsiranje vidi. Vidi se (prisjeti se što si vidoi kod Šuput & Grubnić) ;)

Ali i dalje baš volim taj glupi instagram. Svaki put kad se osjećam kao kreten, kad mislim da mi je život nula, kad stalkam nekog i padnem u bed jer je njihov život turboextrasuper, pogledam svoj instagram. I pomislim, wow, kako mi je lijepo. Moj život je zakon. I to bi trebalo biti to. Takav efekt bi trebale imati instagram sličice, barem po mom skromnom sudu.

A sex, gdje je u tekstu sex, pitat ćete unazvjereno? Kada nekog stalkate, nikad ne zaboravite da je instagram podla mala životinjica sa odličnim smislom za humor - nema zoom. Kada poželite zoomirati sliku, on će ju lajkati. Obožavam taj detalj. A kada vam se to već dogodi, nipošto nemojte obristi lajk! Zašto? Ako ga ostavite, omražena žrtva će to shvatiti kao veliki kompliment i to je sve. Ali kad ga obrišete, ostavljate mu najveći win u povijesti - ne samo da ste stalkali, zeznuli se, lajkali i onda još pokunjeno podvili rep i obrisali lajk! Lajk je viđen. Uvijek je viđen. I tad ste naje***i. Eto sexa!

Gledajte fine instagram profile i filtrirajte svoj. Da ne moram govorit misusovo dok vas stalkam!
Pusabok!

Labels: , , , , , , , , ,