Glupačo, o čemu ti trkeljaš?!

Google
Ulazim u onu kategoriju ljudi koji se vole 'izbrojat'. Kad me nešto naživcira, ja se fino izbrojim, opalim krivcima koju mentalnu šamarčinu i idem dalje. Najčešće i zaboravim što me izbacilo iz takta sedam minuta kasnije. Ono, brzo planem, brzo ze ohladim i u prosjeku ne mrzim nikoga niti nešto teško zamjeram. Ali da volim 'brojat', volim. Tu moju divnu damsku kvalitetu ljudi često krivo protumače i pomisle da mi je stalo. A stvarno nije. Samokritična sam i koliko god se mogu zezat na račun sebe i toga koliko sam bogomdana, jako dobro poznajem svoje granice i jasno dijelim konstruktivnu kritiku od one seljačke, zlobne, često proizašle iz čiste ljubomore. I baš zato ne razumijem sve te hejtere bez pokrića.

Nedavno mi se desila smiješna situacija u kojoj sam na jednoj od Idemo u ... grupa na facebooku naletjela na pitanje na koje sam znala odgovor. Žena je pitala nešto vezano uz HZZO i zakonske obaveze i ja sam joj javno odgovorila. Moja mama je prošle godine imala isti problem i znala sam kakva je procedura. Ništa posebno, nisam to učinila iz dobrote svoje duše ili štatijaznam čega, čisto ljudski - netko je nešto pitao i ja odgovorila. I evo ga, ni tri minute poslije stiže mi notifikacija da me netko označio u komentaru. Vraćam se na mjesto zločina, mislim, možda još nešto nije jasno, kadli mi se nakeljio super simpatičan tip koji me proziva da, ni više ni manje, serem. Sve lijepo pismeno i u rukavicama. Šalim se, naravno da nije bilo niti jedno od navedenog. Već 'glupačo, šta ti trkeljaš, ostavi se ćorava posla, šta ti znaš u Hrvatskoj, bolje da šutiš' i ostale slatkoće.

Zamračila sam. Kažem, svašta mene izbaci iz takta, izbrojim se i nastavim. Ali tip mi je baš fino pritisnuo Ahilovu petu - ako nešto mrzim, onda su to ta prepucavanja gdje mi se netko u startu obraća kao da je, u najmanju ruku, vlasnik svemira, a ja neuko siroče koje se ima dva razreda osnovne škole. I onda ne samo da mi se obraća svisoka, već me otvoreno vrijeđa na temelju nečega za što nema apsolutno nikakvog pokrića. I na kraju balade, ja ZNAM da sam u pravu!! Nakon što sam zamračila sam krenula sa 'gospodine, a odakle tebi pravo da mi se tako obraćaš i tko se uopće tebi obratio blabla' iako idem na živce sama sebi čim krenem u takve prepiske. Jer nema takve prepiske u kojoj možeš pobijediti. I stvarno se trudim ne ulaziti u to. Ali. Jebiga. Raspravu smo nastavili u revijalnom tonu sa prigodnim 'glupačo, u kojem to zakonu piše' i 'samo vi debili slušajte pametnu Maju' da bih ja, luda od šize, izguglala SVE što mi je trebalo, nakeljila mu u odgovore i rekla doviđenja. Stiže još jedan komentar - lik piše da je istina da se po zakonu mora sve što ja kažem, ali naša država je u banani pa to nitko ne radi. Samo sam sjedila i gledala u taj debilni zadnji komentar i razmišljala kako mi je žao što je umorstvo kažnjivo zakonom.

Znači, ja sam u pravu cijelo vrijeme. Imam argumente za to. Žena koja je postavila pitanje je samo trebala pomoć i dobila ju je. I onda taj gospodin lik... Zašto? Čemu? Odakle? Nikome nije pomogao, zbunio je puno ljudi koji su tražili isti odgovor, zagušio je temu i bio NEVJEROJATNO NEPRISTOJAN i izvrijeđao treću osobu koju niti ne poznaje da bi na kraju zaključio da sam bila u pravu. Da bi sebi mazio ego? Da bi si rekao u ogledalo 'to, pastuše, reci tim glupim kravama koje imaju, ne znam, mozak'? I to se tako često događa, a ja nikako da se naviknem. Konstantno sam mislila da to rade razni paćenici iza izmišljenih nickova i lažnih profilnih slika. Ali ne, sada se to radi iza imena, prezimena, profilne slike sa svoje dvoje malodobne djece i Kolindom koja ljubi hrvatsku zastavu na coveru. Jesam li ja jedina nenormalna pa mislim da treba izbjegavati takve prepiske jer ih NIKAD ne možeš izbrisati? Jesam li jedina pristojna osoba na planeti koja smatra da ne smijem nikoga izvrijeđati na internetu, kao što neću ni u svakodnevnom životu?

Ali ima tih simpatičnih ljigotina i u bliskim susretima. Posebno se nasmijem onima koji te na pristojan način operu i nastave se smješkat. Tako mojoj prijateljici (koja nakon strašnog prekida izgleda bolje nego ikad, živi bolje nego ikad, a bome i akademsku karijeru ganja tako da joj se ima na čemu zavidjeti) na nekom kirvaju prilazi poznanica sa pitanjem 'Pa dobro, kad ti više misliš naći nekoga? Imaš skoro trideset godina, vrijeme ti je da rodiš!' Ova je ostala bez teksta. Ne, komentar nije došao od neke lokalne babe Ljube koja ima 70 i kusur godina, sjedi na klupici u selu, trača i broji bogu dane. To joj je rekla sestrina bliska kolegica, žena u ranim četrdesetima, sa mužem, djecom i, valjda, stambenim kreditom. Samo tako. Jer 'šta ti sebi umišljaš kravo, ima da rodiš i da šutiš'. Ima tu i puno 'čekaj, pa do kad ti misliš biti sama?' te ju obavezno obavijeste da je 'jaaaaadna'. Meni su osobno ipak najdraži oni koji je napadnu da im kaže od čega boluje jer izgleda bolje nego ikad. I ljudi mrtvi ozbiljni koriste izjave kao 'pa dobro, mislim, šta ti sad odjednom toliko držiš do sebe? Mislim, sve ti je tip top! Čemu?'. Kako reagirati na to? Što odgovoriti? Ništa, jer je pristojna. Ništa, jer nekako idemo po principu 'pusti budalu'. I onda pustiš budalu, a budala pravi majmuna od tebe.

Moj najsvjetliji trenutak u majčinskoj karijeri, bila je situacija gdje sam u jednoj prepisci na zahtjev prijateljice poslala mms svoje nedavno rođene bebe. S dudom u ustima. Ona je napisala 'Znaš li ti što sve duda može napraviti? Zašto ima dudu?!' Odgovorila sam joj 'Zato što sam loša majka'. Nije više ništa pisala.

I tako ponekad odlučim ne začepit, ne biti pristojna, ne brojati svom mužu i prijateljicama već konkretnim krivcima. Ponekad se poslije bolje osjećam. Ponekad ostane gorak okus u ustima. Ali stalno, nekako, volim vjerovati da su to iznimke. I onda odem na index.hr i poželim se objesiti. Ili otvorim danas vijest o razlikama u cijenama iphonea u svijetu. I pogled mi padne na neki od komentara ispod. Kaže lik 'bio za debile i ostao za debile telefon'. Stvarno? To je ono što želiš ostaviti kao svoj trag u virtualnom svijetu? Baš to? Jer to koji mobitel netko (drugi) koristi je od iznimne važnosti za svijet našeg cijenjenog lika. To je toliko bitno da je on jednostavno morao ostaviti ovaj komentar. Baš taj komentar. Jer on ZNA. Baš kao što i onaj moj lik jednostavno ZNA da sam ja glupača koja trkelja i nema pojma jer ona ZNA. Osim tog malog detalja gdje ustvari ne zna.

Sve u svemu, mene je baka naučila puno stvari. Naučila me što znači misusovo i kako ga koristiti. Naučila me kako se pravit fina kad to nisam. I naučila me da kad nemam za reći ništa pametno ni lijepo - da ne kažem ništa. Ali misusovo sveto, ako se ikad uspijem naviknut na ove jeb... uglavnom, nema veze ;)


Labels: , , , , , , , , , ,