 |
| Božidar Raos |
Svake godine u prosincu postanem najgora verzija šopingholičara. Prvo sv. Nikola, pa Božić, pa moj rođendan, pa gospon mužev i dok trepneš, već smo ušli u Novu godinu i odbrojavamo sitno do Moraninog rođendana.Što znači da svo primanje i davanje poklona obavim u prosincu. Ali cijelu godinu vrebam nešto posebno, nešto što ću kupiti kada za to dođe vrijeme. Od kada sam ostala trudna, to 'nešto posebno' se sve više baziralo na nešto što može ostati dugo u našim životima, nešto što je ipak vrijedno, što će sa sobom nositi sentimentalnu vrijednost i biti ipak nekako unikatno. Tako sam pronašla nekoliko žena sa divnim idejama, spretnim rukama, velikim srcem i poduzetničkim duhom.
Naravno da nam je kuća okupirana Annom i Elsom, naravno da se igramo i Playdohom i legićima i kuhinjom za djecu. Ali pomalo sam već skupila zavidnu kolekciju ručno rađenih, unikatnih stvari koje raduju moje dijete, ali ispunjavaju i mene. Da napomenem, ovo nije sponzorski post, ovo je post u kojem samo želim podijeliti s vama ono što me oduševljava i možda vam ponuditi koju ideju za blagdane (ako ih već nemate). Prva stvar koju sam kupila Morani kada sam saznala da nam dolazi na svijet je upravo predivan zeko kod Jasmine i lutkica. Prekrasna trgovina sa bajkovitim lutkama. Gledala sam u te lutke i doslovno sanjala da će jedna nekada pripasti mojoj djevojčici. Ali sam se ipak prvo odlučila za zeku. Bilo je prerano za lutku, a zeko mi je sjeo kao odlična prva igračka, ona koja vas prati cijeli život iz kutka sobe. A bila je tu i emotivna poveznica - moja prva igračka bio je zeko bez oka (pa me pitaju zašto sam morbidna), Zeko i potočić dugo mi je bio najdraža ploča, prva je pjesmica koju smo pjevali Morani, maloj slavenskoj božici zime - zimska pjesmica o zeki. A kasnije smo saznali i za divni klasik Pogodi koliko te volim, također sa zekom! I zeko se odlično uklopio u našu obitelj, na prvm slikama zadovoljno pozira s Moranom i tu su negdje i visinom! I stvarno je ta igračka ostvarila sva moja očekivanja.
I evo, zadnje tri godine čekam priliku za lutkom. Lutkom koja će biti idealna za moju Moranu. Ali nikako nam nije bilo usput prošetati do bajkovite trgovine, a preko neta ni jedna nije bila 'baš ta'. Svaka je bila prekrasna, ali svakoj je nešto falilo. I ove godine, taman pred treći rođendan, hladni adventski dan u Zagrebu odlučimo provesti u Muzeju za umjetnost i obrt. Izložba je o Orašaru, Morana je oduševljena balerinama. Zašto ne? I na ulazu nad dočekaju one, Jasmina i lutkice - balerine. Jedna ljepša od druge. Morani se svidjela svaka! Išla je od jedne do druge i divila se. I malo joj se sviđala roza, pa malo bijela, pa bi malo ipak miša. I prošetali smo, pogledali izložbu i na izlazu pomislim da nema boljeg trenutka od ovog za udomiti lutkicu. Morana se prošetala i izabrala najljepšu - plavo zlatnu balerinu, opet gotovo njene visine. Opčinila ju je, a mama i tata su platili ;)
Vjerujem da je to lutkica koja će ostati s nama zauvijek. Baš poput zeke. Jedinstvena je, posebna i predivna. I baš kao i zeko, već nam je pomogla stvoriti jednu od onih sentimentalnih priča koja će uvijek pobuđivati pozitivna sjećanja. Jedna mala balerina, u zimskoj noći, otišla je kući sa djevojčicom koja sanja o tome da bude balerina... Barem trenutno! I stvarno se moramo zahvaliti teti Jasmini koja proizvodi ove čarobne lutkice i uveseljava život naših djevojčica, ali puni i srca svake mame ponaosob!
 |
| Božidar Raos |
Ali ona nije jedina koja mi je zaokupila maštu. O drugim mamama spretnih ručica ćemo u idućem postu, također ne-sponzorskom. A vi sa mnom slobodno podijelite zanima li Vas uopće ovakva tematika? :)
Labels: božić, djeca, feminizam, handmade, hrvatski proizvod, jasmina, jasmina i lutkice, lutke, mame, pokloni, posebni pokloni, rođendan, vrijeme darivanje
I evo, zadnje tri godine čekam priliku za lutkom. Lutkom koja će biti idealna za moju Moranu. Ali nikako nam nije bilo usput prošetati do bajkovite trgovine, a preko neta ni jedna nije bila 'baš ta'. Svaka je bila prekrasna, ali svakoj je nešto falilo. I ove godine, taman pred treći rođendan, hladni adventski dan u Zagrebu odlučimo provesti u Muzeju za umjetnost i obrt. Izložba je o Orašaru, Morana je oduševljena balerinama. Zašto ne? I na ulazu nad dočekaju one, Jasmina i lutkice - balerine. Jedna ljepša od druge. Morani se svidjela svaka! Išla je od jedne do druge i divila se. I malo joj se sviđala roza, pa malo bijela, pa bi malo ipak miša. I prošetali smo, pogledali izložbu i na izlazu pomislim da nema boljeg trenutka od ovog za udomiti lutkicu. Morana se prošetala i izabrala najljepšu - plavo zlatnu balerinu, opet gotovo njene visine. Opčinila ju je, a mama i tata su platili ;)